Jedan običan, neobičan dan
Autor: Snježana Nižetić, 14. 4. 2016.
„Napokon je došao! Naravno, najljepše je ići izvan škole. Naši osmaši veseli, zaigrani, nemirni, možda zaljubljeni, nasmiješeni. Idemo se družiti i nešto lijepo, novo i drugačije doživjeti. Ponijeli smo skromnu donaciju raznih potrepština jer oni u Zajednici Cenacolo žive od milodara. Prvi dojam, mir, tišina, neobičan sklad i ljepota koja osvaja. Ulazimo u malu molitvenu kapelicu, spremni poslušati njihova svjedočanstva. U njoj tri puta dnevno mole krunicu, prvu rano ujutro kao pozdrav novom danu i novom životu. Ono što vidimo su njihova vedra, vesela lica, koja kao da su poslije duge životne agonije nova, puna života! Sada vide i nalaze smisao u molitvi i Gospodinu, te njegovoj majci Mariji, jer su im oni novi, najbolji prijatelji. Nije im problem rano ujutro klečati na hladnom kamenu i moliti krunicu, pridodati svoju osobnu molitvu zahvalnicu za snagu, izdržljivost u ovom svijetu od malih sitnica koje prije nisu ni znali, ni prepoznali…
Prvi svjedok priča o svom lijepom životu, puno ljubavi od oba roditelja, ali i o vlastitim nesigurnostima i gubitcima koje je rješavao krađama, čak i u svojoj obitelji, dok konačno nije shvatio da ovisnost i krađa nemaju smisla. Drugi mladić, još vedriji, priča kako je dotakao samo dno prije dvadesetog rođendana. Tada se, do tada, razdvojena obitelj udružila i uputila ga na Zajednicu u kojoj je sada već 2,5 godine.
A što još reći? U ruci nam krunice, njihove rukotvorine, u duši mir i spokoj. U Bogu je sve moguće, zato se i mi predajemo sigurno u njegove ruke! “
Sve fotografije pogledajte OVDJE
Autor teksta: Senka Čule
| « Travanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
