Al oblaci nestanu

Kad sunce more poljubi

Duša ti zna

Ti nisi sama

Bog je s tobom…

Draga naša Sofija!

Otkada smo čuli tužnu vijest, još uvijek ne shvaćamo da se ovo dogodilo. Opraštamo se od tebe. Otišla si u vječnu mirovinu, a toliko toga smo još planirali učiniti u našoj školi. I onda, sudbina iz špila životnih karata izvuče baš tvoju.

Nakon svih ovih godina zajedničkog rada i suradnje, možemo ti reći jedno veliko HVALA!

Hvala ti Sofija na svemu što si učinila za kolektiv i za našu školu. Planirala si proširiti školsku zgradu . Bila si uporna i ustrajna i konačno uspjela. Koliko je to tebe osobno koštalo živaca i zdravlja znaš samo ti, no nije ti bilo lako.

U kolektivu si nam uvijek bila i prijateljica i ravnateljica. S tobom smo mogli otvoreno razgovarati o svim našim problemima i potrebama. Za svakoga si imala vremena. Uvažavala si naše prijedloge i traženja koja vode unaprjeđenju nastave i same škole. I za to ti HVALA!

Ponekad se baš i nismo u svemu slagali, ali ti nisi nikome zamjerala, nisi se ljutila, ili si to pred nama vješto prikrivala.

Pred nama je nova školska godina. Vjerujemo da ćeš i gore ti imati svoju školu, svoj razred. Sigurni smo da će te voljeti i cijeniti kao i mi.

U našim pak srcima zauvijek ostaješ zapisana zlatnim slovima.

Imali smo puno lijepih trenutaka, ali ništa se ne može mjeriti s onim što je Bog za tebe isplanirao.

„Zemlja nije naš konačni dom, stvoreni smo za nešto mnogo bolje.“

Do ponovnog susreta, draga naša Sofija!

Tvoji djelatnici Osnovne škole Srinjine