Osnovna škola "Srinjine"

Jako puno ljudi u Tanzaniji živi na rubu siromaštva. Malene kuće, ogoljene od namještaja, služe im samo za prespavati.  U ponekima tek maleno ognjište, koje im služi za pripremu hrane, ako je imaju, ukazuje da u kući doista netko i živi. Sav život im se odvija vani, na ulici. Obitelji su često razorene, djeca žive bez jednoga, ponekad i oba roditelja. Brigu tad preuzimaju bake, tete ili starija braća. Priliku da im školovanje bude način izlaska iz bijede u kojoj žive mnogi ne mogu iskoristiti. Često ih se može vidjeti na ulicama u rasparanim uniformama i  poderanim cipelama kako idu u školu ili se iz nje vraćaju, većina je ipak pohađa. Ali često tamo sjede bez da su pojeli iti jedan obrok taj dan, a kad dođu kući, nemaju uvjete za učenje, pisanje zadaće, nema im tko pomoći niti objasniti gradivo. Zdenac im tu pomoć nudi. Nakon toplog obroka kojeg dobiju, svaku subotu imaju poduku, gdje im se uz molitvu i individualni pristup pokušava objasniti važnost učenja, školovanja, ali i njihova neizmjerna važnost kao osobe, jer nisu na ovom svijetu slučajno, već kao ljubljena djeca Božja, imaju svoju svrhu i poslanje.

U Venezueli mnogi od njih žive na rančevima ili u posuđenim kućama, bez vode, bez struje, bez sanitarnog čvora. Njihove  majke opterećene su brigom pribavljanja hrane, lijekova, preživljavanjem. Očevi su emigrirali u druge zemlje Južne Amerike trbuhom za kruhom. Radili su kao ulični prodavači. Radi pandemija u svim zemljama zabranjena je ta vrsta posla. Otežana komunikacija i izvanredna kritična situacija uzrokovala je prekid kontakta s obitelji. Dosta je očeva u zatvoru, drugi su ubijeni jer pripadaju pljačkaškim bandama. Većina djece živi s bakama. Majke su umrle ili su našle novog partnera.

Sagledavajući i suosjećajući sa ovim majkama, bakama i djecom, osjećamo Božji poziv da se pobrinemo o toj djeci i pomognemo njihovim  majkama i bakama.

U nastavku pogledajte fotografije s izložbe.